Boško Mačužić ekspresno vratio Ribnicu u elitu

Stegnuli zube i – uspeli

Boško Mačužić

Boško Mačužić

Nekako brže nego što je ispala iz elitne divizije, Ribnica se vratila u nju. Nije bilo potrebno ni da se odigraju sva kola u Prvoj ligi, a Kraljevčani su imali razloga za zadovoljstvo. I slavlje naravno. Mladi tim je uspeo da smogne snage, uz znanje koje svakako imaju momci trenera Boška Mačužića, da konačno opušteno i bez pritiska pristupe svakom meču.
To su samo neki od razloga povratka, po mnogima, tamo gde im je i mesto. Klub koji je za sve vreme postojanja, a jedan je od najstarijih na ovim prostorima, dao veliki broj vrhunskih igrača, reprezentativaca, stvarno i zaslužuje da bude u "krem društvu".

Boško Mačužić i OK Ribnica

Boško Mačužić i OK Ribnica

- Trebalo je stegnuti zube, pa da odmah pošto ispadneš iz Superlige, odmah "napadneš" povratak. Nije to ni malo lak proces i ni malo laka stvar. Ali uspeli smo, znamo i kako, i sada smo svakako zadovoljni. Možda će malo čudno zvučati, a i neostvarivo je, ali da smo mogli da ispadnemo godinu dana ranije, mislim da bi bilo još bolje. Zašto... Jer bi izbegli stres, jer smo imali velikih problema, otišlo je tada šest igrača iz startne postave. Razumem ih u potpunosti, dobili su bolje uslove i veće pare nego što su imali u Ribnici. Ostali smo bez prve postave, trebalo je napraviti nešto, bar ulagati u budućnost. Nismo pravili dilemo da li treba dovesti dva igrača od jedno 30 godina ili da iz naše škole stasaju mladi, na koje ćemo jednog dana moći da se oslonimo.
Odgovor zašto je Ribnica ispala iz najjače lige u Srbiji prošle godine, leži i u sledećoj činjenici:
- Čak petorici igrača smo tokom sezone proslavili punoletstvo. Eto koliko je to mlad sastav bio. Veliko opterećenje, pritisak koji nisu mogli da izdrže i niko im ništa nije zamerio. Za njih je ta sezona bila velika škola, nešto što im je, kao i svima nama, mnogo pomoglo da se vratimo već posle godinu dana. Tim je ostao isti, ali za godinu dana stariji i mnogo više od toga iskusniji. Jer igrali su Superligu, nisu uspeli, ali su odrasli na neki način, i samim tim bili u prednosti nad rivalima u Prvoj ligi.
Iako su napustili elitno društvo, klub ne samo da nije u igračima tražio krivce, već im je dao punu podršku.
- Isti tim je ostao na okupu, sa namerom da se vrati tamo gde mu je mesto. Od starta prvenstva smo bili favoriti, prihvatili smo tu ulogu i do kraja izgubili samo jednu jedinu utakmicu, i tu u pet setova, u Nišu. Malo je nedostajalo da iznenadimo u Kupu u Subotici, i tamo smo poraženi posle taj – breka. Mnogo smo mlada ekipa, nekad nam baš treba neko da "stane na loptu". Ali mislim da smo prebrodili najgore, jedan izuzetno težak period je iza nas i verujem da dolaze bolji dani za kraljevačku odbojku.
"Otvoreni" ugovori se sasvim sigurno više u Ribnici neće potpisivati...
- Naravno, ništa privremeno, samo na "duge staze". Ulagaćemo u mlade snage, pa shodno tome i da se pohvalimo da jedino mi i Vojvodina imamo ekipe na svim završnim turnirima prvenstva Srbije mlađih kategorija, dosta njih je u reprezentacijama. Igrači koji čine "kostur" ovog tima, imaju iza sebe dve sezone koje retko ko ima. Jednu u kojoj su ispali iz lige, a drugu u kojoj su se ekspresno vratili, a to nije mala stvar i to iskustvo malo njih ima. Želimo da postanemo stabilan član Super lige, da nam se ne ponavljaju "trzavice" oko opstanka. Da nam igrači ostaju, a ne da beže...
To bi onda značilo i bolje finansijske uslove...
- Imamo podršku koja je od grada sve veća. Znači nam sve to. Isto kao što postoji jedan broj ljudi koji daju sve od sebe da nam bude bolje, daju svoje pare, jure tuđe. Svi smo motivisani već sada, jedva čekamo da počne Superliga.
Stabilna Ribnica, motivisana, sa mladim igračima, vrednim ljudima oko kluba, sve to je nešto što je potrebno ne samo Kraljevu, već i srpskoj odbojci uopšte.

Siniša Stojmenović